Kosovski Hrvati obilježili su 20 godina dolaska u Đulovac.

“Znamo da su nam rekla da ćemo ići u Đulovac, a nismo uopće znali gdje je to. Došli smo u nepoznato, crkva i kuće su bile porušene. Tražili smo smještaj i krov nad glavom. Primio nas je velečasnik Hruško i zahvalna sam i njemu i Općini na tome i što sam iz ropstva došla u slobodu, kao iz egipatskog ropstva u ‘obećanu zemlju”, prisjeća se Natalija Petrić, jedna od ukupno dvije tisuće izbjeglica, Hrvata s Kosova, doseljenih prije 20 godina u Đulovac, u ratnom vihoru razrušenu i opustošenu općinu u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.

Put do obećane zemlje trajao je tri dana i tri noći – od Skopja, preko Bugarske, Mađarske i Rumunjske. Među prvima, izbjeglicama koje su se u strahu uputile u nepoznato, ruku dobrodošlice pružio je u Đulovcu tadašnji župnik Ivan Hruško.

“Svi smo vas čekali, od one prve grupe, koja je, kako kaže načelnik, morala biti prošvercana i ja sam u tome sudjelovao i nije mi krivo”, rekao je Hruško.U povodu Dana općine i blagdana župe Duha Svetoga, te dvadesete obljetnice doseljenja Hrvata iz Letnice na ove prostore, priređen je bogat program u kojem je prikazan dio običaja i kulture koju su doseljenici uspjeli sačuvati od zaborava.

U proteklih dvadeset godina u Đulovcu je obnovljeno ili novoizgrađeno oko 600 stambenih objekata. Uglavnom, riječ je o napuštenim kućama iseljenih Srba, koje je otkupila država. Kao rijetko gdje u Hrvatskoj, te su kuće i njihova dvorišta danas puna djece, a zahvaljujući njima općina Đulovac bilježi pozitivnu stopu nataliteta.

Uz novoizgrađenu školu i sportsku dvoranu, dom zdravlja, crkvu i pastoralni centar, jedino što još nedostaje je gospodarstvo i prilika da ovu mladi ljudi pronađu zaposlenje. Ima prirodnih potencijala, to je kraj bogat drvom i kamenom, a uz tri eksploatacijska polja, u planu je i izgradnja bioplinskog postrojenja, višemilijunskog projekta, na koji bi se vezala poljoprivredna proizvodnja ovoga kraja. (Mediaservis)

 

Povećaj font
Kontrast